












































Kako se Opel Frontera ponovo osmislila i zašto bi vas mogla iznenaditi
Kada proizvođač automobila oživi staro ime modela, rezultat je često retro izgled, PR priča i vožnja puna kompromisa. Ali, nije uvek tako. Ponekad se pojavi nešto što je više od starog jela u novoj ambalaži. Opel Frontera, nekada poznata kao "Range Rover za običan narod", vraća se na scenu. Ovog puta, to nije više robusni terenac sa ramom na koji ste navikli iz devedesetih. Sada je to gradski auto koji bi mlađi član porodice rado promovisao na TikToku.
Frontera više nije bestseler sa ramom, spreman za blatnjave puteve. Današnja Frontera je gradski tip u patikama i majici, koji je čuo za planinarenje, ali radije bira parking ispred tržnog centra, gde su najveći izazovi uske parking zone.
Nazvati ovo "novom verzijom" nije sasvim tačno. Ova Frontera je kao filmski rimejk: isto ime, druga radnja, novi žanr i druga publika. Prethodna generacija je mogla da vuče čamac, nudila je udobnost i bila poznata po tome što je često bila meta lopova. Nova verzija, međutim, pokreće drugo pitanje: "Da li deli platformu sa Peugeotom?" Da, i ne samo platformu. Ovde su francuska osnova i nemački znak udružili snage kako bi osvojili porodice, ili barem njihova srca.
Da li je to loše? I jeste i nije. Istinski ljubitelji terenske vožnje osećaće se kao da su naručili roštilj, a dobili veganski burger. Ali za većinu – a realno, njih je najviše – Frontera nudi sve što treba. Prostrana je, ima karakter, a sa električnim verzijama može da se pojavi na pijaci nedeljom s čistom ekološkom savesti.
Ukratko, Frontera za 2025. je kao bivši roker koji sada radi u nekretninama: nije više buntovna ni harizmatična, ali možda je upravo to bolje nego što ste očekivali. I više nije glavna meta lopova – iz više razloga.
Nova Frontera ne želi da bude skromna. Hoće da se vidi. Nije Range Rover, a ni Subaru Outback, ali zrači samopouzdanjem, kao da je upravo prešla močvaru, iako više vremena provodi po gradskim kafićima s biorazgradivom šoljom.
Dizajn prati Opelov najnoviji pravac "Bold and Pure". To znači prednji deo kao nemački bokser, ali linije čiste kao skandinavska kuhinja. Dominira Vizor maska sa tankim LED svetlima koja vas odmjeravaju na parkingu. U sredini je nova crna "Blitz" značka, koja se u GS paketu gotovo ne vidi – diskretno zadirkivanje onih koji vole da pokazuju marku.
Branik ima trapeznu formu, što ga čini agresivnim. Crne zaštitne lajsne daju mu blagi SUV karakter, a plastične obloge oko blatobrana i pragova sugerišu da nije stranac ni makadamu, iako dublje blato nije njegov teren.
Sa strane, Frontera je uglasta i četvrtasta, nasledila je to od Crosslanda. Njena C-stub je jedinstven, vizuelno odvaja zadnji deo i daje siluetu koja iz daljine podseća na manji Land Rover – ako ste optimista ili vam je zamagljen pogled. Ojačane linije na haubi kao da su iz teretane, a prava linija krova nagoveštava čak i prostor za treći red, ali sve ostaje kompaktno – kao uredno ispeglana košulja s mapom u džepu koju niko ne koristi.
Zadnji deo je praktičan: velika peta vrata i L-oblikovana svetla daju mu dvonivojski izgled, kao da je Volvo učestvovao u dizajnu, mada možda previše skandinavski za Opelov ukus. Spojler na krovu je diskretan – kao stric koji ne igra, ali ne propušta svadbu.
GS paket podiže sve na viši nivo: dvobojna karoserija, 17-inčne felne, crni detalji i pokušaj premijum utiska. A onda antena kao bič. Da, 2025. godine. U eri gde i kafemat ima WiFi, Frontera na krovu nosi nešto što će verovatno prvi put oprati auto otkinuti. Kao da je sve urađeno kako treba, a onda se neko setio da obuče čarape preko patika.
Unutra, kabina liči na funkcionalan loft – sve je napravljeno za upotrebu, ne samo za pokazivanje, što je kompliment. Frontera ne pokušava da bude ono što nije: nudi praktičan, promišljen enterijer koji funkcioniše. Kao nemački alat: možda nije lep, ali radi kad drugi zakažu.
Prvo što upada u oči je Pure Panel, Opelov dvostruki ekran sa dva digitalna panela od po 10 inča (2025. godine!). Instrument tabla je jasna i precizna bez trikova. Ekran multimedije je blago okrenut ka vozaču. Grafika je oštra, animacije glatke, a boje za hibridne režime – bela za standard, plava za električni – dodaju atmosferu bez viška gedžeta.
Jedan od najvećih aduta Frontere su dugmići. Pravi, stari, fizički prekidači, a ne staklene površine po kojima klizate dok vozite. Klima uređaj ima klasične dugmiće, a pored volana su prekidači za utišavanje zvučnog upozorenja na brzinu pre nego što vas iznervira. Pametna rešenja.
Materijali su uglavnom tvrda plastika, ali dobro obrađena i sastavljena – nije jeftina, već čvrsta, kao IKEA ormar koji ne škripi. Dodatni detalji su elastične trake oko držača za flaše i Flex-strap na centralnoj konzoli za tablet ili užinu. Očigledno je neko razmišljao o detaljima.
Intelli-Seat prednja sedišta su za duge vožnje, a kod nekih verzija presvlake su od recikliranih materijala – što odgovara imidžu "zeleno, ali ne siromašno". Vozačevo sedište je podesivo, ali suvozačko nema podešavanje visine, pa svi iznad 185 cm mogu da se osećaju kao komandant u tenku. Centralni tunel je nizak kod nogu, pa kolena leže na tvrdoj ivici, što nije udobno. Jedine meke površine su nasloni za ruke na vratima, ali ni oni nisu baš mekani – posle tri sata vožnje, sve je u izdržljivosti.
Prostor za odlaganje je obilje: džepovi na vratima, kaseta, skriveni detalji. USB portovi su svuda, a hlađena bežična podloga za punjenje pokazuje da su inženjeri mislili na korisnike. Pozadi ima dovoljno mesta za kolena i glavu prosečnih odraslih, a nizak tunel čini srednje sedište upotrebljivim. Ima lampica za čitanje i ručki, ali nema ventilacije pozadi – pa letnja putovanja mogu biti blaga sauna.
Prtljažnik ima 460 litara u osnovi, do 1.600 sa oborenim sedištima – sasvim praktično. Pod je podesiv po visini, a utovarni prag dovoljno nizak da i baka može da ubaci lubenicu bez bolova u leđima.
Opel nudi dve opreme: Edition i GS. Već osnovna ima više nego što biste očekivali od nemačkog "budžet" brenda: nosač za telefon i ekran od 10 inča. GS ima sve što želite: CarPlay, navigaciju, klimu i audio sistem koji se trudi da zvuči pristojno.
Tu su i simpatične čudne stvari. Ključ se okreće u bravi kao 2005. godine; posle okretanja, motor kasni sa startom kao da pritisnete taster, samo bez tastera. Prekidači za stakla: automatsko spuštanje, ali podizanje morate držati. Tu su i stari PSA prekidači koji deluju kao da su iz ostatka lagera. Nisu to prepreke, samo vas podsećaju da je cena od oko 23.000 evra rezultat kompromisa.
Stara Frontera je značila grubi dizel sa dimom i bukom, nova je tiha, moderna i pametnija. Više nije planinar, već gradski SUV koji se penje tehnološkom lestvicom sa ekološkom svešću.
Dva hibrida koriste Stellantisov 1.2 turbo trocilindraš sa 48-voltnim sistemom. Za razliku od blagih hibrida koji pomažu samo pri malim brzinama, Frontera ima pravu hibridnu asistenciju zahvaljujući elektromotoru u menjaču. Električni deo od 21 kW možda zvuči malo, ali gradsku vožnju čini življom.
Automatski menjač sa šest brzina radi glatko, na nivou skupljih brendova. Hybrid 100 i jači Hybrid 136/145 koriste isti sklop, ali jači je bolji izbor. Sa 145 KS i 0–100 km/h za 9,1 s, nije sportski auto, ali u klasi je brz i reaguje odmah. Hibrid startuje kao električni, pogotovo pri malim brzinama kada benzinac miruje, a elektromotor radi. U gradu možete i do pola vožnje obaviti samo na struju – i to nije samo reklama.
U vožnji, Frontera ne pokušava da bude sportska. Vešanje je mekano i upija rupe bolje nego mnogi skuplji automobili. U krivinama ima malo naginjanja, ali ne previše, a upravljanje je dovoljno precizno i prijatno. Nije teško ni prelagano, ostaje neutralno osim ako preterate – dokaz dobrog balansa.
Tu je i električna Frontera. Ako je hibrid tihi službenik, EV je isti taj čovek nakon joge i ovsenog mleka. Sa 83 kW (113 KS), ubrzanje do 100 km/h za oko 12 sekundi nije spektakularno, ali poenta je u tihoj, čistoj vožnji. Domet je oko 305 km iz male baterije od 43,8 kWh – dovoljno za grad i okolinu. Stiže i verzija sa većom baterijom za preko 400 km. EV je tih, bez vibracija, stabilniji zahvaljujući bateriji u podu.
Prosečna potrošnja hibrida je 5,2–5,3 l/100 km (realno oko 6 l), što je dobro za B-SUV. Na autoputu je nešto više.
Kad čujete "bezbednost" i "B-SUV", možda pomislite na plastiku, dva vazdušna jastuka i sreću. Ali Opelov novi avanturista ima ozbiljnu opremu: i osnovni modeli nude automatsko kočenje sa prepoznavanjem pešaka i vozila, asistenciju za ostanak u traci, nadzor pažnje vozača. Tu je i adaptivni tempomat sa prepoznavanjem ograničenja brzine. Sve standard.
GS još više: senzori napred i nazad, upozorenje na mrtvi ugao, kamera za rikverc, senzori kiše i svetla, komplet vozačkih asistencija. Stellantis nije štedeo gde je važno.
Ipak, ima propusta: srednje zadnje sedište nema naslon za glavu, pa je za dete, ranac ili čvrstog rođaka. Kamera za rikverc je mutna, kao stari digitalac. Ali osnovne stvari su pogođene: 12V utičnica u gepeku za frižider ili roštilj, zadnja vrata se široko otvaraju za lako postavljanje dečjeg sedišta.
Frontera koristi Stellantisovu proverenu platformu. Još nema Euro NCAP ocenu, ali temelji su tu za četiri ili pet zvezdica. Karoserija je čvrsta, razvoj savremen, a elektronika štiti i kad vozač ne pazi.
Rivali su Dacia Duster i Jogger, oba jeftinija za oko 5.000 evra, ali slabije opremljena, i Toyota Yaris Cross, koja košta oko 3.000 evra više. Frontera ima svoje adute: Dacia nije za svakoga, Yaris Cross polarizuje dizajnom. Frontera će naći svoju publiku.
Tu je i Citroën C3 Aircross – blizanac po mehanici. Isti sklop, ali mekše vešanje, razigran izgled i jednostavnija unutrašnjost. Još jeftiniji ako želite benzinac. Citroën je kao letovanje na jugu: zabavno ako ste opušteni. Frontera je za ozbiljnije vozače, radne dane i kišu.
Za one koji traže racionalan, dobro dizajniran i pristupačan porodični SUV koji ne izaziva stid niti ostavlja ravnodušnim, Frontera je spremna, sa kravatom i sandalama.
Glavne prednosti Frontere:
- Prostor i fleksibilnost: pet odraslih bez problema. Prtljažnik (460–1.600 l) nadmašuje konkurenciju.
- Hibridna tehnologija: štedljiva, ali živa. Električna vožnja u gradu, sposobna za auto-put.
- Udobnost i vožnja: vešanje upija rupe bolje od skupljih auta. Precizno upravljanje pri većim brzinama.
- Moderna i jednostavna unutrašnjost: fizička dugmad, dva ekrana od 10 inča u GS opremi, logičan raspored.
- Cena i oprema: od 22.900 evra (hibrid) i oko 26.390 evra (električni), nudi više od većine rivala u klasi.
- Bezbednost: već osnovni modeli imaju automatsko kočenje, asistenciju za traku, nadzor vozača i šest vazdušnih jastuka. GS donosi još više.
- Dizajn: "Bold and Pure" znači upečatljiv, ali ne prenapadan izgled. Linije haube i Vizor maska daju karakter.
- Pametna rešenja: Flex-strap, elastični držači, dvonivojski gepek i infotainment preko telefona pokazuju da su dizajneri mislili na korisnike.
Ono što treba imati na umu:
- Tvrda plastika unutra: izdržljiva, ali neki rivali (Renault Captur) nude mekši ambijent.
- Starinska rešenja: paljenje ključem i prekidači za stakla podsećaju da je auto orijentisan na cenu.
- Buka: trocilindraš zna da se čuje pri jačem ubrzanju – nije strašno, ali primetno.
- Samo prednji pogon: dovoljno za grad, ali ljubitelji stare Frontere 4x4 će biti razočarani.
- Osnovni paket nema centralni ekran: infotainment ide preko telefona, što neće svima odgovarati.
Upravo taj spoj robusnosti, praktičnosti i promišljenog dizajna je prava snaga Frontere. Ime "Frontera" na španskom znači "granica". Ovaj Opel zaista pomera granice – ne revolucijom, već dovoljno da se primeti.