auto.pub logo
Ford Explorer EV

Kada se električni san sudari sa stvarnošću: Otrežnjenje za 2025.

Author: auto.pub | Published on: 22.05.2025

Još prošle godine delovalo je kao da je sudbina benzinaca zapečaćena – motori sa unutrašnjim sagorevanjem odlaze u istoriju, a svet se velikom brzinom vozi ka baterijskoj utopiji. Međutim, sa dolaskom proleća 2025, atmosfera više liči na suočavanje sa realnošću nego na revoluciju.

Najnovije globalno istraživanje revizorske kuće KPMG, koje je obuhvatilo više od 910 vodećih automobilskih čelnika, deluje kao hladan tuš za sve koji su još uživali u zanosu električnog optimizma. Još 2023. godine predviđanja su bila blistava, sa procenama da će električna vozila do 2030. zauzimati čak 70% globalnog tržišta. Danas je taj broj prepolovljen bez mnogo ceremonije. Prosečna prognoza sada iznosi skromnih 40% — i to bez uključenih hibrida.

Problemi širom sveta su različiti, ali poruka je svuda ista. U Indiji je mreža punjača toliko slaba da bi pokušaj punjenja telefona kokosom bio gotovo isto realan. Brazil se kladi na biogoriva i praktično preskače baterijsku fazu, sipajući šećernu trsku direktno u rezervoar. U Japanu su hibridi i vodonik i dalje miljenici, dok se litijum-jonske baterije gledaju s istom skepsom s kojom se kod nas gleda na britansku vremensku prognozu.

U Americi proizvođači automobila javno govore o tržišnom udelu električnih vozila od 30%. Ali porazgovarajte sa prodavcima u njihovim salonima i čućete prizemniju procenu: 22% je već ozbiljan izazov. Zašto? Zato što kupci nisu oduševljeni idejom da na punjaču čekaju 30 minuta, kad benzin mogu da sipaju za koji minut i odmah krenu dalje.

I tu je, naravno, slon – ili bolje rečeno, rudnik litijuma – u prostoriji. Polovina ispitanih rukovodilaca zabrinuta je zbog nabavke sirovina. Litijum, nikl, kobalt – sve su to metali od ključnog značaja, a većina ih dolazi iz Kine. To znači da budućnost električnih vozila možda neće zavisiti od inženjeringa, već od geopolitike i prognoze vremena u Pekingu.

San nije mrtav. Ali sada je jasno: put do elektrifikacije je duži, neravniji i daleko složeniji nego što se činilo.