auto.pub logo
Peugeot 403

Sedam decenija Peugeota 403: Zarđala lepotica kojoj ni Kolumbo nije odoleo

Author: auto.pub | Published on: 07.08.2025

Danas se navršava 70 godina od predstavljanja Peugeota 403, čime se podsećamo na vreme kada su proizvođači automobila znali da izmisle nešto zaista novo i korisno, daleko pre doba blještavih marketinških trikova. Dizajnirao ga je Pininfarina, a ovaj francuski automobil srednje klase nije bio samo privlačan dodatak – bio je pionir na više polja. Prvi put prikazan javnosti 20. aprila 1955. u Palais de Chaillot u Parizu, Peugeot 403 je bio prvi posleratni model u seriji “400”. Spolja skroman, u suštini racionalan – doneo je sedišta koja su mogla da se podešavaju po nagibu i visini, pa čak i pretvore u krevet. U pedesetim godinama to je zvučalo futuristički kao današnje pametne funkcije, ali je bilo stvarno, mehaničko i funkcionisalo je. Ispod haube, osnovu je činila benzinska jedinica od 1,5 litara sa 58 konjskih snaga – dovoljno za prosečnog vozača tog vremena, uz maksimalnu brzinu od 125 km/h, što je bilo sasvim pristojno i u gradu i na otvorenom putu. Godine 1958. ponuda je proširena dizel motorom – prvi takve vrste u evropskoj limuzini. Taj Indenor motor od 1,8 litara razvijao je 48 konja i omogućavao brzinu od 105 km/h. Daleko od sportskog automobila, ali čvrst i pouzdan. Peugeot 403 nikada nije bio “još jedan francuski auto”. Proizvodio se u trinaest zemalja na pet kontinenata, od Urugvaja do Filipina i Nigerije – globalna prisutnost kojom bi se i današnji “međunarodni” modeli mogli ponositi. Raznovrsnost nije bila samo geografska: 403 je postojao kao limuzina, karavan, furgon pa čak i pik-ap. Ova poslednja verzija stekla je verne korisnike u Africi zbog svoje izdržljivosti i jednostavnog održavanja. Ipak, ono što je 403 zaista upisalo u kolektivno sećanje jeste raščupani detektiv iz Los Anđelesa u zgužvanom mantilu, umornog pogleda, za volanom izbledelog Peugeota 403 kabrioleta. Piter Falk kao poručnik Kolumbo dao je automobilu više kulturnog značaja nego što bi to uspela bilo koja reklama – ne zbog glamura, već baš zbog njegovog istrošenog, zarđalog izgleda. Postoji ironija u tome što je automobil koji je oblikovao Pininfarina postao ikona upravo zato što je delovao kao da je godinama propadao iza neke garaže. Van televizijskih ekrana, 403 je našao mesto i u filmskoj istoriji – u Godarovom filmu Do poslednjeg daha (1961) i kasnije u filmu Gospodin Ibrahim (2003). Nije bio ukras već alat koji je odslikavao duh i ritam svog vremena. Zato, ako naiđete na stari 403 na ulici, nemojte videti samo rđu i umorne linije. Gledate retki primerak: proizvod epohe koji je uspeo da bude praktičan, inovativan i dostojanstveno izdržljiv – čak i ako danas liči na skulpturu spasenu sa otpada.