



Sedam decenija Peugeota 403: Zarđala lepotica kojoj ni Kolumbo nije odoleo
Danas se navršava 70 godina od predstavljanja Peugeota 403, čime se podsećamo na vreme kada su proizvođači automobila znali da izmisle nešto zaista novo i korisno, daleko pre doba blještavih marketinških trikova. Dizajnirao ga je Pininfarina, a ovaj francuski automobil srednje klase nije bio samo privlačan dodatak – bio je pionir na više polja. Prvi put prikazan javnosti 20. aprila 1955. u Palais de Chaillot u Parizu, Peugeot 403 je bio prvi posleratni model u seriji “400”. Spolja skroman, u suštini racionalan – doneo je sedišta koja su mogla da se podešavaju po nagibu i visini, pa čak i pretvore u krevet. U pedesetim godinama to je zvučalo futuristički kao današnje pametne funkcije, ali je bilo stvarno, mehaničko i funkcionisalo je. Ispod haube, osnovu je činila benzinska jedinica od 1,5 litara sa 58 konjskih snaga – dovoljno za prosečnog vozača tog vremena, uz maksimalnu brzinu od 125 km/h, što je bilo sasvim pristojno i u gradu i na otvorenom putu. Godine 1958. ponuda je proširena dizel motorom – prvi takve vrste u evropskoj limuzini. Taj Indenor motor od 1,8 litara razvijao je 48 konja i omogućavao brzinu od 105 km/h. Daleko od sportskog automobila, ali čvrst i pouzdan. Peugeot 403 nikada nije bio “još jedan francuski auto”. Proizvodio se u trinaest zemalja na pet kontinenata, od Urugvaja do Filipina i Nigerije – globalna prisutnost kojom bi se i današnji “međunarodni” modeli mogli ponositi. Raznovrsnost nije bila samo geografska: 403 je postojao kao limuzina, karavan, furgon pa čak i pik-ap. Ova poslednja verzija stekla je verne korisnike u Africi zbog svoje izdržljivosti i jednostavnog održavanja. Ipak, ono što je 403 zaista upisalo u kolektivno sećanje jeste raščupani detektiv iz Los Anđelesa u zgužvanom mantilu, umornog pogleda, za volanom izbledelog Peugeota 403 kabrioleta. Piter Falk kao poručnik Kolumbo dao je automobilu više kulturnog značaja nego što bi to uspela bilo koja reklama – ne zbog glamura, već baš zbog njegovog istrošenog, zarđalog izgleda. Postoji ironija u tome što je automobil koji je oblikovao Pininfarina postao ikona upravo zato što je delovao kao da je godinama propadao iza neke garaže. Van televizijskih ekrana, 403 je našao mesto i u filmskoj istoriji – u Godarovom filmu Do poslednjeg daha (1961) i kasnije u filmu Gospodin Ibrahim (2003). Nije bio ukras već alat koji je odslikavao duh i ritam svog vremena. Zato, ako naiđete na stari 403 na ulici, nemojte videti samo rđu i umorne linije. Gledate retki primerak: proizvod epohe koji je uspeo da bude praktičan, inovativan i dostojanstveno izdržljiv – čak i ako danas liči na skulpturu spasenu sa otpada.