Hyundai Ioniq 9
Fullscreen Image

Trampov carinski udarac ponovo pogađa Korejce

Аутор auto.pub | Објављено: 29.01.2026

Onaj kome je odbijena Nobelova nagrada za mir vratio se svom omiljenom oružju globalne diplomatije: carinama. Nova pretnja, objavljena na Truth Social mreži, uzdrmala je i upravu Hyundaija i skupštinu u Seulu. Automobili, farmaceutski proizvodi i drvo iz Južne Koreje sada su suočeni sa carinom od 25 odsto, što je oštar skok sa ranije dogovorenih 15 odsto. Razlog? Navodno odugovlačenje korejskih poslanika sa ratifikacijom „istorijskog“ trgovinskog sporazuma. Još jednom je jasno da su međunarodni dogovori za aktuelnog stanara Bele kuće čvrsti koliko i njegov poslednji post na društvenim mrežama.

Ironija je očigledna. Još prošlog leta, Vašington i Seul su delovali kao da su postigli veliki dogovor. Južna Koreja je obećala neverovatnih 350 milijardi dolara investicija u SAD, nadajući se smanjenju carina sa 25 na podnošljivijih 15 odsto. Sada taj dogovor vredi koliko i digitalna tinta kojom je najavljen. Predsednik Tramp je uveren da korejski parlament namerno odugovlači, pa je diplomatski dijalog zamenio ekonomskim čekićem. Vlada u Seulu, navodno zatečena ovom objavom, u panici šalje ministra trgovine preko Pacifika na hitne pregovore.

Hladan tuš za Hyundai i Kiju
Za gigante poput Hyundaija i Kije, ovo je ledeni tuš. Ako carina od 25 odsto zaista stupi na snagu, korejski automobili će preko noći postati skuplji od američkih i evropskih konkurenata na američkom tržištu. Ovde nije reč samo o zaštiti „Made in America“ interesa; jasno je da se carine koriste kao poluga za političko ucenjivanje. Za prosečnog američkog kupca, ishod je predvidiv: manje izbora i znatno veće cene na izlogu.

Ulazimo u još jedno poglavlje „America First“ sage, gde je stabilnost ponovo žrtvovana zarad taktike visokog pritiska. Južna Koreja sada hoda po diplomatskoj žici, pokušavajući da umiri saveznika koji sve manje mari za prethodne dogovore. U savremenoj auto-industriji, uspeh se više ne meri samo inženjerskom izvrsnošću ili efikasnošću proizvodnje. Sudbina proizvođača automobila sve češće se rešava u političkom ruletu, gde su ulozi postali apsurdno visoki.