Kineski automobili u Evropi: koji brendovi deluju stabilno, a kod kojih već svetli crveno
Ovo je, praktično, drugi pokušaj Kine u Evropi. Prvi, pre otprilike deset godina, završio se loše. Veliki saloni bili su puni kineskih automobila, ali kada su krenuli krah testovi, iluzija se brzo raspala. Ne zato što proizvođači nisu umeli da naprave bezbednije automobile, već zato što bi to zahtevalo stotine miliona ulaganja i potpuno novo konstruisanje vozila.
Zato su se povukli, konsolidovali i pokušali ponovo. Evropskim kupcima ostaje sasvim legitimno pitanje: kakav je ovog puta stvarni nivo bezbednosti, kvaliteta i dugotrajnosti?
Dolazak kineskih brendova u Evropu išao je brže od jasnog razumevanja koliko su ti automobili zaista izdržljivi. Trenutno je slika jednostavna samo u jednom: kineskih brendova u Evropi već ima mnogo, ali je tek nekolicina uspela da sakupi dovoljno realne istorije vlasništva i podataka sa tržišta polovnjaka da bi se izvukli čvrsti zaključci. Po prisustvu na tržištu, informacijama proizvođača i zvaničnim prodajnim i servisnim mrežama u EU ili njenom neposrednom okruženju, na listi su već SAIC-ovi MG i Maxus, BYD, Cheryjevi Omoda i Jaecoo, GWM-ovi Ora i Wey, XPENG, NIO, Leapmotor, Geelyjevi Lynk & Co i Zeekr, kao i Changan, GAC sa Aionom, Dongfengov Voyah i Hongqi. Istovremeno, kineski proizvođači su 2025. podigli udeo na evropskom tržištu na oko 6 odsto. Ovo više nije kuriozitet, već realan deo tržišta.
Najpoštenije je brendove podeliti u tri grupe. Prva su oni za koje Evropa već ima dovoljno povratnih informacija vlasnika i dokaza sa tržišta polovnjaka da bi se izveli stvarni zaključci. Druga su oni kod kojih se vide rani signali, ali ne i dovoljno da bi se izrekla konačna presuda. Treća su oni koji su ovde jednostavno previše novi. Većina kineskih brendova i dalje spada u tu poslednju kategoriju. Čak i ADAC upozorava da kineski automobili mogu ostaviti dobar utisak na testovima, dok servisne mreže, snabdevanje delovima i postprodajna podrška ostaju oblasti u kojima mnogi mlađi brendovi još moraju da napreduju.
Jedno jasno crveno svetlo, zove se MG
Ako postoji jedan brend koji već opravdava direktno upozorenje, to je MG. U What Car? anketi o pouzdanosti za 2025. MG je završio poslednji, na 30. mestu. Još gore, problem više nije na nivou nejasne reputacije. Sada se vidi u podacima o vlasništvu po konkretnim modelima.
Za polovni MG4, What Car? navodi da je 37,5 odsto vlasnika imalo kvarove. Glavni problemi odnosili su se na elemente karoserijske opreme i električne kvarove koji nisu povezani sa pogonom. Od automobila koji su se pokvarili, 70 odsto je provelo više od nedelju dana u radionici, a neki vlasnici su dobili račune za popravke u četvorocifrenim iznosima. Za MG ZS EV, isti medij je bio podjednako direktan, ukazao je na električne i softverske probleme i otvoreno rekao da to nije pouzdan automobil.
Jednostavno rečeno, MG je trenutno jedini kineski brend velikog obima u Evropi kod kojeg crvene zastavice više nisu teorija. Već se vide u statistici.
BYD za sada deluje čistije, ali slučaj nije zaključen
BYD ostavlja znatno uredniji prvi utisak, iako još nije zaslužio status dokazanog dugoročnog šampiona. What Car? je u recenziji modela Atto 3 za 2026. direktno naveo da u njihovoj anketi o pouzdanosti i dalje ima premalo vlasnika BYD-a da bi se izveo smislen zaključak. Istovremeno, magazin je u tekstu o polovnom Atto 3 napomenuo da, u trenutku pisanja, taj model nema zabeležene opozive.
Sam BYD u Evropi nudi fabričku garanciju od šest godina, plus osam godina za bateriju i elektromotor. Za Blade bateriju kompanija dodatno ističe pokriće od 250.000 km i najmanje 70 odsto preostalog kapaciteta. Garancija nije dokaz da je automobil neuništiv, ali je bolji signal od niza električnih problema.
Zato je najpošteniji zaključak za BYD danas sledeći: rani znaci su pozitivni, ali za konačnu ocenu potrebno je vreme.
Chery, Omoda i Jaecoo, obećavaju, ali su i dalje nedokazani
U Evropi se Cheryjeva priča trenutno uglavnom vodi kroz Omodu i Jaecoo. Reuters je izvestio da su oba brenda već stigla na više evropskih tržišta, uključujući Španiju, Italiju i Poljsku. Omoda i Jaecoo se u velikoj meri oslanjaju na dugu garanciju, zvanično sedam godina i 100.000 milja.
Međutim, suština njihove priče o pouzdanosti tek treba da se napiše. What Car? direktno navodi da se Jaecoo 7 još nije pojavio u njihovoj anketi o pouzdanosti, dok tekstovi o Omodi 5 iznose istu širu poentu: stvarni trag o dugotrajnosti brenda tek počinje da se formira.
Evropa, dakle, ne može pošteno da odbaci Cheryjeve ogranke, ali ne može ni da ih kruniše. Za sada su u kategoriji obećavajućih novajlija koji tek treba da se dokažu.
GWM, prisutan u Evropi, ali dokaza je još premalo
Pozicija GWM-a u Evropi je istovremeno realna i nedovršena. Kompanija ima zvanično prisustvo kroz Oru i Wey, ali Reuters je izvestio da su registracije Ore u Evropi 2025. pale 41 odsto, na 3.706 automobila. To ne znači automatski lošu dugotrajnost, ali znači da je baza polovnjaka mala, pa je teško uočiti pouzdan obrazac.
What Car? i The Car Expert u suštini kažu isto za Oru 03: još nema dovoljno podataka o pouzdanosti da bi se dodelila sigurna ocena. Problem GWM-a trenutno nije u tome što Evropa može, na osnovu dokaza, da kaže da su automobili krhki. Problem je što i dalje nema dovoljno obima da bi se reklo da li su zaista solidni.
XPENG, NIO i Leapmotor, zanimljivi za praćenje, ali premladi za presudu
XPENG, NIO i Leapmotor su zvanično prisutni u Evropi, ali su po pitanju dugotrajnosti i dalje mladi brendovi. XPENG sada ima zvanične kanale najmanje u Nemačkoj, Belgiji i Danskoj. What Car? u tekstu o modelu G6 navodi da još nema podatke o pouzdanosti za taj model, uz upozorenje da ograničena pokrivenost dilerima može značiti dug put za neke vlasnike kada je servis potreban.
NIO je nastavio širenje na nova tržišta EU, ali Reuters je 2025. izvestio i da je napredak kompanije u Evropi bio sporiji od očekivanog, uglavnom zbog problema sa prodajnom i servisnom mrežom.
Leapmotor je možda najzanimljiviji slučaj. Početkom 2026. brend je saopštio da je do kraja 2025. imao više od 800 prodajnih tačaka u Evropi, uz 35.000 registrovanih automobila i garanciju od šest godina. To je već značajan obim, ali i dalje prekratak staž za vrstu dokaza sa tržišta polovnjaka koja omogućava čvrste zaključke.
Sažetak je jednostavan: XPENG, NIO i Leapmotor vredi pratiti, ali za kupca polovnjaka još nema dovoljno čvrste evropske istorije.
Lynk & Co i Zeekr, jača infrastruktura, ali još bez klasične priče o pouzdanosti
Lynk & Co i Zeekr su posebno zanimljiv par, jer kombinuju kinesko vlasništvo sa jačim evropskim uglom. Lynk & Co je 2025. saopštio da je prisutan u 25 evropskih zemalja i da ima oko 125 prodajnih tačaka zasnovanih na partnerstvima. Takođe se oslanja na veze sa Volvom, distribuciju delova i infrastrukturu dok se širi.
To je važnije nego što zvuči. Delovi i servis su često mesto na kojem mladi brendovi u Evropi udare u zid. Zeekr se, u međuvremenu, zvanično može naručiti u Švedskoj i Holandiji, dostupan je za prednarudžbinu u Nemačkoj i, prema Reutersu, trebalo bi da se 2026. dalje proširi na Italiju, Francusku, Španiju i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Ipak, po pitanju dugotrajnosti, oba brenda su i dalje previše sveža da bi se o njima pisalo tonom rezervisanim za stari dobri Toyota Corollu. Obećanje infrastrukture deluje iznad proseka. Stvarna dugoročna priča o pouzdanosti tek nastaje.
Najnoviji dolasci, prerano za rangiranje
U najnoviju grupu spadaju Changan sa Deepalom, GAC sa Aionom, Hongqi, Voyah i, u velikoj meri, Maxus, bar kada je reč o putničkim automobilima, a ne o komercijalnim vozilima. Changan je evropski iskorak započeo u martu 2025. i odmah planirao prodaju na deset tržišta. GAC je Aion V doveo na tržišta uključujući Poljsku, Portugal i Finsku u jesen 2025. Hongqi je evropski prodor započeo 2024. i kaže da želi da do 2028. dođe do 25 tržišta. Voyah već ima zvanični evropski sajt i kanal za prodajne kontakte. Maxus takođe ima realno prisustvo, iako Reuters napominje da se u Evropi njegova priča i dalje uglavnom vrti oko električnih kombija, autobusa i pikapova.
Zaključak ovde nije glamurozan, ali jeste pošten: dugotrajnost polovnih automobila ovih brendova u Evropi još ne može fer da se rangira, jer su ovde prekratko i u obimima koji su i dalje premali.
Gde nas to ostavlja
Ako celu priču treba svesti na jednu rečenicu, ona glasi ovako: zaključno sa martom 2026, jedini jasno problematičan kineski brend velikog obima u Evropi, na osnovu dostupnih podataka, jeste MG.
BYD za sada ostavlja najbolji prvi utisak, ali još ne dovoljno snažan da bi se overio rečima dokazana dugotrajnost. Chery sa Omodom i Jaecoom, GWM, XPENG, NIO, Leapmotor, Lynk & Co, Zeekr, Changan, GAC sa Aionom, Hongqi, Voyah i Maxus su, u većini slučajeva, i dalje jednostavno previše novi da bi ih iko ko želi da bude pošten proglasio jasnim pobednicima ili gubitnicima po pitanju dugoročne izdržljivosti.
Možda zvuči pomalo dosadno. I dalje je bolje nego prodavati čitaocu dim.