Sedamdeset godina Peugeota 403: Hrđa kojoj nije odolio ni Columbo
Danas obilježavamo 70 godina Peugeota 403—a to nas podsjeća na doba kada su proizvođači automobila znali osmisliti nešto doista novo i korisno, mnogo prije nego što su reklame preuzele glavnu riječ. Dizajniran od strane Pininfarine, ovaj francuski model srednje klase nije bio samo moderno lice na cesti; bio je pionir na više načina.
Predstavljen 20. travnja 1955. u pariškom Palais de Chaillot, Peugeot 403 bio je prvi poslijeratni član serije “400”. Diskretan izvana, a iznutra racionalan do srži—uveden je s podesivim sjedalima koja su se mogla naginjati i podizati, a čak su se pretvarala i u ležaj. U pedesetima je to zvučalo jednako futuristički kao današnje pametne funkcije, ali ovdje je sve bilo mehaničko i stvarno je radilo.
Ispod poklopca motora nalazio se 1.5-litreni benzinski motor sa 58 KS—više nego dovoljno za prosječnog vozača tog doba, uz maksimalnu brzinu od 125 km/h koja se dobro nosila i s gradom i s otvorenom cestom. Godine 1958. ponuda je proširena dizelašem—prvim takvim u europskoj limuzini. Taj Indenor 1.8 dizel davao je 48 KS i postizao pristojnih 105 km/h. Nije to bio sportski auto, ali bio je pouzdan i čvrst.
Peugeot 403 nikada nije bio samo “još jedan francuski auto”. Proizvodio se u trinaest zemalja na pet kontinenata, od Urugvaja do Filipina pa sve do Nigerije—globalna prisutnost kojoj bi i mnogi današnji “međunarodni” modeli mogli pozavidjeti. Raznolikost nije bila samo geografska: 403 je postojao kao limuzina, karavan, kombi pa čak i pick-up. Taj zadnji model stekao je posebno vjerne obožavatelje u Africi zbog jednostavnog održavanja i izdržljivosti.
No ono što je 403 zauvijek upisalo u kolektivnu memoriju bio je raščupani detektiv iz Los Angelesa u izgužvanom baloneru, s umornim pogledom i olinjanim Peugeotom 403 Cabriolet. Peter Falk kao poručnik Columbo autu je dao više kulturnog značaja nego što bi to mogla bilo koja marketinška kampanja—ne zahvaljujući glamuru, nego upravo zbog umornog, zahrđalog izgleda automobila koji je vidio i bolje dane. Ironično je da je automobil kojeg je oblikovao Pininfarina postao legendaran baš zato što je izgledao kao da je zaboravljen iza garaže.
Izvan malih ekrana, 403 je ostavio trag i u filmskoj povijesti—u Godardovom filmu Do posljednjeg daha (1961.) i kasnije u Monsieur Ibrahim (2003.). Nije bio ukras nego alat koji je hvatao duh i ritam svog vremena.
Zato, ako ugledate starog 403 kako klizi ulicom, nemojte vidjeti samo hrđu i umorne linije. Pred vama je rijedak primjerak: proizvod svog doba koji je uspio biti praktičan, inovativan i graciozno izdržljiv—čak i ako nam se danas čini poput skulpture spašene iz starog otpada.
