Kad se električni san sudari sa stvarnošću: buđenje u 2025.

Još prije godinu dana izgledalo je neizbježno – motori s unutarnjim izgaranjem odlaze u povijest, a svijet juri prema svijetloj, baterijski pogonjenoj utopiji. No s dolaskom proljeća 2025., atmosfera više podsjeća na otrežnjenje nego na revoluciju.

Najnovije globalno istraživanje revizorske kuće KPMG, provedeno među više od 910 vodećih automobilskih menadžera, djeluje kao hladan tuš za sve koji su se još grijali pod zrakama električnog optimizma. U 2023. su predviđanja blistala – električna vozila trebala su do 2030. zauzeti do 70% svjetskog tržišta. Danas je ta brojka prepolovljena bez puno ceremonije. Novi prosjek? Skromnih 40% – i to bez hibrida.

Prepreke se razlikuju od zemlje do zemlje, ali poruka je svugdje ista. Indija toliko zaostaje s infrastrukturom za punjenje da bi isto tako mogli pokušati napuniti iPhone kokosovim orahom. Brazil igra na kartu biogoriva, praktički preskače baterije i ulijeva šećernu trsku izravno u rezervoar. U Japanu su hibridi i vodik i dalje miljenici, dok se na litij-ionske baterije gleda s rezervom kakva se obično čuva za britansku vremensku prognozu.

U SAD-u proizvođači automobila javno govore o 30% udjela električnih vozila na tržištu. No, kad se popriča s prodavačima u salonima, čuje se realističnija procjena: 22% je već ambiciozno. Zašto? Jer kupci nisu oduševljeni idejom da na „točenje“ automobila čekaju 30 minuta kad mogu jednostavno natočiti benzin i odmah krenuti dalje.

A tu je i slon – ili bolje rečeno, rudnik litija – u prostoriji. Polovica anketiranih menadžera zabrinuta je hoće li biti dovoljno sirovina. Litij, nikal, kobalt – sve važnije i većinom dolaze iz Kine. Budućnost električnih vozila tako možda neće ovisiti o inženjerskim rješenjima, nego o geopolitici i vremenskoj prognozi iz Pekinga.

San nije mrtav. Ali danas je jasno: put do elektrifikacije je dulji, neravniji i daleko složeniji nego što se prvotno činilo.