Auto koji je jurio 225 km/h i trošio više od tebe za vikend
Ovo nije bio samo automobil. Bio je to duh jedne ere na kotačima — nastao u vremenu kad njemački inženjeri nisu pitali: “Smijemo li?” nego su zarežali: “Zašto ne više, i zašto ne odmah?”
Godine 1975. na scenu je stigao Mercedes-Benz 450 SEL 6.9 — luksuzna limuzina toliko besramno pretjerana da su pored nje ostala vozila izgledala kao knjigovodstveni odbici. U to doba, šaptalo se s poštovanjem da je to “najbolji auto na svijetu”, a ovaj put to nije bio samo reklamni trik iz odjela za odnose s javnošću u Stuttgartu. Bio je ogroman, bučan i veličanstven — automobil kakav bi možda vozio i sam Goethe, da je poeziju zamijenio okretajima.
I nije to bio bilo kakav S-klasa. Ovo je bila S-klasa. Perjanica ponude. Limuzina koja nije samo prevozila od točke A do točke B — već je dušu omotavala velurom, plutala na hidropneumatskom ovjesu i onda gasom odletjela u stratosferu.
Nazvana po svom kolosalnom V8 obujma 6.834 ccm, “šest-devetka” je posudila srce iz carske limuzine Mercedes 600 — da, baš one, omiljene među diktatorima. Rezultat?
286 konjskih snaga,
550 Nm okretnog momenta,
0–100 km/h za samo 7,4 sekunde.
I to 1975. godine.
Danas je to brzo. Tada? To je bila čista magija. To nije bio samo auto — to je bila kožom obložena balistička raketa s farovima.
Uđete li unutra, dočekali su vas klima-uređaj, centralno zaključavanje, tempomat, električni podizači stakala, perači prednjih svjetala i pojasevi sprijeda i straga — sve u serijskoj opremi. Kabina je, naravno, bila obložena velurom. I to ne “malo” velura — više velura nego što ima Berlinska opera na premijeri.
Straga se nije sjedilo na klupi — osjećaj je bio kao u kupeu prvog razreda, dok vas vozi gospodin koji voli brzo voziti i ne podnosi kompromise.
A Mercedes nije samo stavio nekoliko fensi opruga. Ne. Inženjeri su osmislili potpuno nov hidropneumatski ovjes koji je održavao visinu vozila bez obzira vozi li se u prtljažniku direktor u svilenom odijelu ili tri tone kavijara. Bilo je to toliko udobno da ste se zapitali zašto smo uopće izumili amortizere.
Vozio je na gumama širine 215 — što je tada bio luksuz, dok su ostali još uvijek kotrljali na gumicama za kosu. Imao je duple ispušne cijevi, jer ako voziš V8 od 6,9 litara, zvuk mora biti bubanj rata, a ne trimer za nos. I legendarni Fuchs naplatci? Nisu bili standard. Bili su doplata — naravno da jesu.
Legenda proizvedena u malom broju
Napravili su samo 7.380 primjeraka. Danas se ti automobili cijene kao zlatni klasici, a cijene im rastu svake godine kao okretaji na hladnom startu. Dobro očuvan primjerak? Preko 80.000 eura.
I da — Mercedes-Benz Classic i dalje ima rezervne dijelove. Ispravna letva volana košta 3.756 eura, a upravo tu leži poanta:
Ljudi ne kupuju 6.9 zato što imaju novca.
Kupuju ga zato što imaju ukusa.
